Dobozi Wenckheim Dvorac

Nekadašnji dvorac Wenckheim danas služi kao Osnovna škola Doboz. Godine 1944. dvorac s 52 sobe dobio je svoj današnji oblik u tri faze. Prvo je izgrađen lovački dvorac okrenut prema glavnoj cesti (danas se ovdje nalazi trgovina). Prema nacrtima Antala Cziglera, dvorskog arhitekta iz Gyule, Rudolf Wenckheim sagradio je prizemnu zgradu lovačkog dvorca, pružajući mjesto za odmor i gostoprimstvo nakon lova. Godine 1850. dovršen je gornji kat dvorca i njegov nastavak paralelno s glavnom cestom, koji danas čini dio zgrade Osnovne škole Doboz. Zgrada je tada dobila oblik slova „U“, a otprilike u isto vrijeme, 1852. godine, prema nacrtima Miklósa Ybla, izgrađeni su romantični konjušnica i kočijašnica, a zatim i žitnica s trijumfalnim lukom. Doboz je postao središte posjeda, odakle su se upravljali posjedi u Vésztőu i Csorvásu. Početkom 1900-ih Dénes Wenckheim sagradio je u dvorištu katni dio s mansardnim krovom prekrivenim škriljevcem, u historicističkom stilu. Na kat vodi mramorno stubište. Iz sobe s balkonom pružao se prekrasan pogled na park dvorca. U sobama su postavljene prekrasne kaljeve peći usklađene s bojama zidova. U blagovaonicu je iz Belgije dopremljena 4 metra visoka bijela kaljeva peć. Kat je bio rezidencija grofice i djece. Dvorac je bio uređivan na otmjen i sofisticiran način. U prizemlju se nalazi velika blagovaonica, koja je između ostalog služila kao mjesto za lovačke večere, a mnoge poznate osobe posjećivale su dvorac prilikom lova, uključujući i guvernera Miklósa Horthyja. Do 1940-ih grof Lajos Wenckheim pretvorio je dvorac u pravu seosku rezidenciju. Na zidovima hodnika nalazila se zbirka od nekoliko stotina prekrasnih i vrijednih jelenjih i srnećih rogova. Lovački dvorac u Dobozu bio je poznat u plemićkim krugovima. Danas impozantna zgrada ima 9 učionica. Godine 1996. zgrada je proširena novim krilom, u kojem su uređene dodatne učionice. Stari i novi kompleks opremljeni su modernom računalnom učionicom, prostorijom za razvoj te specijaliziranim učionicama s interaktivnim pločama, čime dočekuju učenike iz Doboza.

Katolička crkva i kripta Uzvišenja Svetog Križa

Iza nekadašnjeg dvorca, okružen mrtvim rukavcem rijeke Crne Kereš, prostire se dvorac park površine 3,7 hektara, koji je oblikovala obitelj Wenckheim 1880-ih godina. Na najvišoj točki parka nalazi se neoromanička kapela i kripta Svetog Križa, koju nazivaju „draguljem” ovog kraja. Grof Dénes je 1902. godine, prema planovima bečkog arhitekta Viktora Siedeka, izgradio neoromaničku crkvu i okruglu grobnu kapelu, kriptu. Kapela je koštala 250 tisuća kruna. Iskopavanje temelja crkve obavili su nadničari iz Dobozija u roku od jednog tjedna 1857. godine. Zgrade je 7. lipnja 1902. posvetio biskup Lőrinc Schlauch iz Nagyvárada. Prema tadašnjim opisima, kod mosta u Gerli biskupa, koji je obavljao posvetu, dočekalo je stotinu konjanika i pratilo ga do ulaza u crkvu. Nakon posvete, na svečani ručak podijeljeno je 800 bonova za radnike koji su sudjelovali u gradnji. Unutrašnjost je bogato ukrašena, a svi stupovi i stepenice u crkvi izrađeni su od mramora. Šarene prozore, tri oltarne slike i stropne freske, mozaike prekrivene listićima od 24-karatnog zlata, izradili su tirolski umjetnici. Crkva i pripadajuća obiteljska kripta mogu se posjetiti uz prethodnu najavu.

Kipar Furman s frulom

U središtu mjesta posjetitelje dočekuje ugodan mali park. U njegovom središtu nalazi se javni kip „Furman s frulom“, podignut 2000. godine u čast Milenija od strane Općine Doboz. Ovaj kip, izrađen od bronce i vapnenca u narodnom arhitektonskom stilu, najveće je djelo kipara Attile Mészárosa. Polazišna točka za izradu ovog djela bila je veza između Doboza i vode, koja je oblikovala povijest i život ljudi ovog područja. Nekada je Doboz bio gotovo poput otoka, okružen rijekom Fekete-Körös. Na to podsjeća postolje u obliku oblutka, izrađeno od vapnenca iz Süttőa. Figura furmana s frulom evocira stočarsku prošlost mjesta.

Kuća sjećanja Tamás Széchy, Zavičajna zbirka i Kuća stvaralaštva

Istaknuto kulturno i tradicijsko središte našeg naselja je Kuća sjećanja Tamás Széchy, Zavičajna zbirka i Kuća stvaralaštva. Ova kuća čuva uspomenu na jednog od najuspješnijih mađarskih trenera plivanja svih vremena, Tamása Széchyja, prvog počasnog građanina Doboza. U ovoj je kući proveo djetinjstvo, a njegova majka bila je voditeljica poštanskog ureda. Zgrada je do 2008. godine služila kao poštanski ured, a kasnije je zahvaljujući jednom projektu obnovljena i djelomično preuređena, čime je dobila svoj današnji izgled. Godine 2012. ponovno je otvorena za javnost, jer su u ovoj kući smješteni osobni predmeti „plivačkog pape“ u sklopu stalne izložbe, a ovdje se nalazi i zavičajna zbirka koja, uz predmete donirane od strane stanovništva, uključuje i radove članova Udruge narodnih umjetnika Doboza. Najnovija izložba o povijesti pošte otvorena je 2024. godine. Ova kuća je dom svim rukotvornim radionicama, kampovima i događanjima koji ne dopuštaju da se zaborave tradicije prošlih vremena i vjerno ih prenose budućim generacijama. Glavni cilj je prenošenje poštovanja prema lokalnim tradicijama i vrijednostima „s koljena na koljeno“. Živa kuća, prostor za događanja s vlastitim vrtom ljekovitog bilja. Kuća sjećanja može se posjetiti uz prethodni dogovor.

Reformirana crkva u Doboju

U središtu mjesta Doboz, na trgu Kossuth, nalazi se reformirana crkva bogata povijesnim i simboličkim vrijednostima: izgrađena je između 1794. i 1798. godine za vrijeme propovjedništva Sámuela Kállai M.-a. Crkva je jednobrodna, s tornjem ispred pročelja i polukružnim završetkom. Tijelo tornja završava satnim vijencem – s ugrađenim satom. Na vrhu tornja nalazi se godina obnove, 1867., a na vrhu tornja postavljen je ukras s kuglom, zvijezdom i zastavom. Unutarnji namještaj izrađen je u klasicističkom stilu s elementima baroknog rokokoa. Pod je prekriven širokim drvenim daskama. Orgulje, izgrađene 1912. godine, također su pod zaštitom kulturne baštine. Poseban hrastov namještaj daje unutrašnjosti crkve poseban ugođaj. U crkvi se nalazi i jedinstveni mramorni bazen za krštenje. Crkva je oštećena tijekom potresa 1978. godine, a obnova je trajala šest godina. Zgrada je ojačana skrivenom armiranobetonskom konstrukcijom koja je privukla pažnju UNESCO-a. Reformirana crkvena zajednica u Doboju, osim bogoslužja, povremeno organizira i kulturne programe unutar zidova crkve, čime obogaćuje kulturni život ovog drevnog naselja.

Samsonov grad

Samsonov grad, poznat kao zemljani grad iz doba Arpada, spominje se na karti Andrása Paulovicsa iz 1789. godine, dok ga raniji izvori ne navode. Prema narodnoj predaji, ime grada povezano je s razbojničkim vođom po imenu Samson. U doba Turaka ovdje je bilo skrovište razbojničkog vođe Samsona, koji je nanio mnogo štete Turcima i ubio mnoge od njih. Pod zemljom je imao duboku podrumsku prostoriju, gdje je skrivao svoje blago. U tu podzemnu prostoriju moglo se ući samo kroz šuplje deblo osakaćene vrbe koja je rasla na obali rijeke Körös. Julia Kovalovszki, arheologinja podrijetlom iz Dobozija, tijekom svojih iskopavanja 1964. godine odredila je veličinu grada. Samsonov grad sastoji se od dva dijela, unutarnjeg i vanjskog grada. Julia Kovalovszki je u jednom od iskopnih profila otkrila ostatke kule s vratima, koja je omogućavala prolaz preko nasipa od nabijene zemlje. Na mjestu kule s vratima 2006. godine provedeno je provjeravajuće arheološko iskopavanje pod vodstvom arheologa dr. Marije Béres i Andrása Liske. Kao rezultat iskopavanja, pronađen je ranije nepoznati dio kule s vratima koji je dokumentirala Julia Kovalovszki, te su prikupljeni podaci o strukturi nasipa. Stanovništvo tadašnjih sela, osobito u ranoj fazi doba Arpada, moglo je koristiti Samsonov grad, izgrađen u zaštićenom kutu rijeke Körös, kao povremeno utočište.

Wenckheim Dvorac Park

Iza nekadašnje palače, okružen rukavcem Mrtve Crne Koruške, prostire se park dvorca površine 3,7 hektara, koji su Wenckheimovi uredili 1880-ih godina u engleskom stilu. Karakteristična stabla su: hrast lužnjak, platane, lipe, divlji kesteni, ginko i skupine borova. Park je od 1979. godine zaštićeno prirodno područje, a vodstvo općine Doboz smatra njegovu obnovu prioritetnim zadatkom. U parku se mogu vidjeti prekrasna stabla starija od nekoliko stotina godina. U prostranom engleskom parku nalaze se i obiteljska grobnica te kapelica (1896.-1902.). Obnova parka provedena je 2006. godine, s ciljem vraćanja nekadašnjeg stanja sadnjom novih biljaka, oblikovanjem cvjetnih gredica i zamjenom već osušenih stabala. Održavani i impresivni park omiljeno je mjesto u naselju, gdje stariji i mlađi rado šetaju ispod stoljetnih stabala i provode svoje slobodno vrijeme. Rado pozivamo i vaše goste u ovo prekrasno prirodno okruženje, čiju klimu čini jedinstvenom Mrtva Crna Koruška. U park vode 4 mosta, čime se omogućuje bolji pregled ovog prirodnog čuda smještenog u središtu naselja. U zapadnom dijelu parka nalazi se park skulptura, posvećen uspomeni na nekadašnje mađarske kraljeve. Obilazeći park i puštajući mašti na volju, možemo zamisliti svakodnevni život nekadašnjeg imanja Wenckheimovih, jer su nekadašnja palača, žitnica koju je projektirao Miklós Ybl, te kapelica i kripta na najvišoj točki parka gotovo na dohvat ruke. Ako posjetite Doboz, nemojte propustiti ovaj program!

Žitnica koju je projektirao Miklós Ybl

Žitnica je izgrađena 1863. godine i predstavlja građevinu od povijesnog značaja. Ovo je izvanredan spomenik industrijske i arhitektonske povijesti sela, izgrađen prema planovima Miklósa Ybla za nekadašnji posjed obitelji Wenckheim. Ova žitnica pravi je prethodnik suvremenih arhitektonskih nastojanja. Građevina ima tlocrt u obliku slova T, trokatna je, zatvorene mase, s jednostavnim gotičkim prozorima. Između prozora nalaze se lizene koje se protežu odozdo prema gore, dok se iznad drugog kata nalazi vijenac, a otvori trećeg kata poput bisera krune zgradu, na kojoj se nalazi nisko dvovodno krovište. Masu zgrade povezuje s obližnjim sušionikom jedinstveni lučni otvor do drugog kata. Taj je otvor služio kao natkriveni prolaz za transportna kola. Veći pravokutni dio tlocrta na tri etaže bio je namijenjen skladištenju žitarica i služio je kao žitnica. Ovom dijelu zgrade okomito se pridružuje silos, koji je također trokatni. U sredini se nalazi polukružni svod, dok je na desnoj strani bio smješten sušionički silos. Godine 1985. krov, koji je bio teško oštećen u oluji, obnovljen je, ali daljnji radovi nisu izvedeni. Žitnica je do 1944. bila u vlasništvu vlastelinstva, zatim Zemljoradničke zadruge, a kasnije poduzeća za promet žitaricama i mlinsku industriju iz županije Békés. Godine 1962. zgradu je kupila poljoprivredna zadruga Petőfi iz Dobozija. Uprava zadruge, uvidjevši brzo propadanje zgrade, planirala je njezinu obnovu, ali nije uspjela osigurati potrebna sredstva. Unatoč jako lošem stanju, žitnica se i danas smatra spomenikom agrarne povijesti. Trenutno je u privatnom vlasništvu.