Lančani most

Početkom 19. stoljeća Buda i Pešta još su postojali kao dva odvojena grada, koje je zimi dijelio zaleđeni, a u proljeće nabujali Dunav. Grof István Széchenyi odlučio je izgraditi stalni most kada je u prosincu 1820. zbog poplave i leda morao čekati cijeli tjedan kako bi prešao rijeku na sprovod svog oca. Ova osobna tragedija pokrenula je jedan od najvećih poduhvata reformnog doba. Most, koji je projektirao William Tierney Clark, a izgradio Adam Clark, prilikom svog otvaranja 1849. godine ne samo da je fizički spojio dva dijela grada, već je postao i simbol zajedničkog tereta, jer su i plemići i obični građani morali plaćati mostarinu za prelazak.

Uz Lančani most vežu se brojne urbane legende, od kojih je najpoznatija ona o kamenim lavovima Jánosa Marschalkóa. Prema priči, kipar je zaboravio oblikovati jezike lavova, a kada mu je na to ukazao jedan šegrt tijekom ceremonije otvaranja, umjetnik je od srama skočio u Dunav. U stvarnosti, Marschalkó je napravio anatomski potpuno točan rad: jezici lavova leže na dnu usne šupljine, iza zubala, baš kao što je to slučaj kod velikih mačaka u prirodi. Budući da kipovi stoje na visokim postoljima, iz kuta gledanja prolaznika zubi jednostavno zaklanjaju jezik. Umjetnik je doživio duboku starost, a most je preživio i najteže povijesne oluje; iako su ga njemačke trupe u povlačenju tijekom Drugog svjetskog rata digle u zrak, zahvaljujući nacionalnom zajedništvu, ponovno je izgrađen i otvoren 1949., na stotu obljetnicu svoje izgradnje.

Najnovija, sveobuhvatna obnova Lančanog mosta nije se odnosila samo na očuvanje arhitektonske vrijednosti, već i na stvaranje održivog gradskog prometa prilagođenog budućnosti. Tijekom obnove most je dobio modernu, energetski učinkovitu LED rasvjetu koja značajno smanjuje svjetlosno zagađenje i potrošnju energije u glavnom gradu. Najveći korak prema održivosti ipak je bila promjena prometnog režima: od ponovnog otvaranja most je oslobođen individualnog automobilskog prometa, a koriste ga isključivo autobusi javnog prijevoza, taksiji, biciklisti i pješaci. Ova mjera drastično je smanjila emisiju štetnih plinova i buku u centru grada.

Lančani most danas je savršeno odredište za polagani, doživljajni turizam. Posjetitelji mogu šetati između Bude i Pešte u okruženju bez automobila i uživati u zadivljujućem pogledu na Gornji grad i Parlament. Za održive putnike most nije samo prijelazna točka, već uzoran primjer ekološki osviještene urbane mobilnosti, gdje se povijesna baština i zelena budućnost skladno susreću.

- Urednički sadržaj -