Kishartyán

Naselje je uglavnom poznato po kamenom otvoru unutar svojih granica. Špilja je nastala u donjem miocenu (Egri-Eggenburg) u pješčenjaku (formacija Pétervására pješčenjak) duž tektonskih pukotina, slojevitosti i ravnina slojeva uslijed fragmentacije zbog smrzavanja i odmrzavanja, urušavanja, vremenskih utjecaja i moguće deflacije, kao i ljudske intervencije. U svom sadašnjem stanju više nalikuje umjetnoj šupljini nego prirodnoj formaciji. Špilja je horizontalna, jednokatna i obično ima kvadratni presjek. Sastoji se od tri do četiri manje do veće međusobno povezane prostorije, od kojih je većina kvadratnog oblika i jasno oblikovana ljudskom rukom. Izvorne prirodne šupljine mogu se vidjeti na ulazu i prozorima, gdje njihovi zaobljeni, ovalni oblici sugeriraju njihovo prirodno podrijetlo. Mještani pričaju priču o vrlo bogatom, ali vrlo kukavičkom barunu iz obližnjeg Karancssága koji se dugo skrivao u špilji sa svojom ljubavnicom jer se bojao dvoboja s drugim barunom. Njegovi kmetovi donosili su im hranu noću. Iz svog dobro zaštićenog, tajnog skrovišta usudio se izaći tek godinama kasnije, nakon što je čuo za smrt svog suparnika. Autentičnost ove priče je neizvjesna, ali je sigurno da prvotno uska šupljina u stijeni na strmoj litici iznad izvora u dolini nije proširena u prostranu životnu špilju bez svrhe, na ovom izvrsno obranjivom i dobro skrivenom mjestu. Moguće je da je bila naseljena i u prapovijesti, ali sigurno je bila naseljena u srednjem vijeku. Udobno proširena šupljina, koja je imala dobar izvor vode u dolini ispod, mogla je također služiti kao pustinjačka nastamba u srednjem vijeku. Stambena špilja, smještena poput dvorca na strmoj litici, sigurno je pružala utočište stanovnicima sela tijekom tatarskih i turskih invazija. Od 1982. godine špilja se u literaturi naziva "Kőlyuk". Također se pojavljuje pod raznim imenima u literaturi: Kishartyáni Kőlyuk (Eszterhás 1988), Kő-völgyi-kőlyuk (Szathmári 1982), Kő-völgyi Kőlyuk (Eszterhás 1989), Kő-völgyi Pustinjačka špilja (Eszterhás 1988), Kővölgyi Pustinjačka špilja (Eszterhás 1989), Kő-völgyi-pustinjačka špilja (Eszterhás 1989) i Pustinjačka špilja (Szathmári 1982).