Remek-djela narodne arhitekture i danas se mogu pronaći u Biharugri. Dvije kuće sa slamnatim krovom, svaka starija od dvjesto godina, nalaze se na sredini i na samom kraju glavne ulice nazvane po kraljici Elizabeti. Prva od njih danas funkcionira kao etno kuća. Zgrada od 100 četvornih metara izgrađena je u nekoliko faza i tipična je seoska kuća. Prvotno je to zasigurno bila trodijelna građevina s rasporedom soba, kuhinje i predsoblja-skladišta. Kasnije je izgrađena štala kao odvojena pomoćna zgrada, a zatim je prostor između dvije zgrade zatvoren. U taj prostor smještena je vanjska ostava. Zgrada je, u skladu s tadašnjim običajima, kuća s glinenim zidovima i slamnatim krovom, s temeljima od nabijene zemlje. Stropovi u stambenom dijelu izrađeni su od drvenih greda, obloženih glinom odozdo i prekrivenih slamom odozgo. Krovna konstrukcija prema ulici ima mali, zaobljeni dvovodni krov. U kući su izgrađeni peć i ugrađeno ognjište. Zgrada je 2010. godine prešla u vlasništvo općine u vrlo lošem stanju. Do tada je bila toliko oštećena da je obnova postala neizbježna. Tijekom obnove popravljeni su krov, oštećeni stropovi i zidovi zgrade. Također su popravljeni prozori i vrata na pročelju, riješeno je odvodnjavanje kišnice, uređena je okolina kuće, a na pročelju je postavljena pletena ograda. Budući da je zgrada jedna od najstarijih stambenih kuća u Biharugri, lokalni stanovnici je čuvaju kao povijesnu znamenitost i vrijednost, a uživa i lokalnu zaštitu. Danas općina zgradu predstavlja posjetiteljima kao etno kuću.
Kada se spomene Biharugra, mnogima na pamet padne jedan od najvećih predstavnika naših narodnih pisaca, Pál Szabó. Njegov prvi tekst objavljen je 1927. godine u jednom izdanju časopisa "Körösvidék", čiji ga je uspjeh potaknuo na daljnje stvaranje. Nakon reportaža poslanih "Körösvidéku", njegove je radove počeo objavljivati Bajcsy-Zsilinszky Endre u časopisu "Előörs". Prvi roman, Emberek, objavila je 1930. godine tiskara Sylvester, a ubrzo nakon toga izdala ga je i nakladnička kuća Franklin te je preveden na strane jezike. Zsigmond Móricz već ga je tada nazvao najvećim obećanjem mađarske književnosti. Njegove su knjige objavljivane u brojnim izdanjima, a najveće uspjehe postigao je romanima u kojima je iz vlastitih iskustava oživljavao prošlost svoga naroda. Osim toga, bio je uspješan i kao scenarist. Za svoj rad dobio je, među ostalim, nagradu Baumgarten 1949. godine, nagradu József Attila 1950. godine te Kossuthove nagrade 1951. i 1954. godine. Pál Szabó svoju je radnu sobu uredio na verandi kuće u Biharugri. Kad god je radio na nekom velikom djelu, uvijek bi se vratio kući da ga dovrši. Kući, u tu ulicu, u tu kuću od blata iz koje je jednom krenuo prema vrhuncima književnog života. Nakon smrti pisca 1970. godine, obitelj je u kući uredila spomen-sobu u kojoj su prikupili njegove omiljene predmete i namještaj. Književna Spomen-kuća Pála Szabóa, koju je osnovala piščeva kći, od 1973. godine prima posjetitelje, a kasnije je službeno dobila status muzeja. Godine 2007. otkrivena je spomen-ploča na istočnoj strani zgrade, pored ulaza, na kojoj je navedeno 42 poznate i značajne osobe koje su bile gosti Pála Szabóa u ovoj kući. U proljeće 2008. godine obnovljena Književna Spomen-kuća Pála Szabóa i danas je otvorena za posjetitelje, a piščeva nekadašnja radna soba i knjižnica mogu se razgledati svakog dana u tjednu uz stručno vođenje i s puno ljubavi.
U središtu Biharugre, na pola puta između dvorca Bölöny i reformirane crkve, nalazi se jedna od najstarijih zgrada u mjestu.
The map loads from Google Maps.
© OpenStreetMap contributors
