"

Sakralna čuda i održiva iskustva – 5 evropskih marijanskih svetišta koja svako treba da poseti

Marijanska svetišta vekovima su centri vere, kulture i zajedničkog identiteta. U savremenom dobu, međutim, ona nisu samo mesta verskog iskustva: sve više njih postaje deo turističkih programa za odmor i izlete. Ova mesta često pružaju primer održivosti – bilo da se radi o zaštiti životne sredine, energetskoj efikasnosti ili uključivanju zajednice.

Sevilja – Bazilika Macarena (Španija)

Sevilja je jedan od lidera održivog turizma u Španiji: grad je osvojio titulu Evropske prestonice pametnog turizma, koristi napredne sisteme vođene podacima za upravljanje turističkim tokovima i aktivno podstiče ekološki prihvatljiv prevoz – kroz razvoj tramvajske mreže, programa zajedničkog biciklizma i zelenih parkova. Osim toga, redovno je domaćin međunarodnih konferencija o održivom turizmu, jačajući svoju evropsku ulogu u zelenoj tranziciji.

Istorija i čuda statue Device Marije:
Statua „La Virgen de la Esperanza Macarena” – Device Marije nade – izrađena je u 17. veku, a autorstvo je sporno, iako se najčešće pominje ime Huana de Mese. Posebnost statue je u njenoj prirodnoj veličini i izuzetnoj emotivnoj izražajnosti u prikazu Žalosne Device. Na njenom licu sijaju suze od stakla, ali prema legendi, suze su se više puta pojavile same od sebe – vernici je poštuju kao čudo plačuće statue.

Statua je povezana s mnogim pričama:

  • Tokom Španskog građanskog rata, stanovnici Sevilje verovali su da je zahvaljujući zagovoru Device Marije grad izbegao veće razaranje.

  • Prema brojnim izveštajima, molitve vernika pred statuom dovele su do neočekivanih isceljenja, pomirenja ili rešenja bezizlaznih situacija.

  • Lokalno stanovništvo se posebno u teškim vremenima – tokom epidemija i ekonomskih kriza – obraćalo Macareni, koju nazivaju i „Majkom Sevilje“.

Dekoracija statue je takođe posebna: Devica nosi zlatnu krunu i bogato izvezeni plašt, koji često predstavljaju pokloni i zahvalni darovi vernika.

Sevilja – Bazilika Macarena (Španija)

Bazilika Macarena jedan je od najvažnijih verskih centara u Sevilji. Lokalno bratstvo (Hermandad de la Macarena) brine o svetilištu, koje je svake godine mesto najvažnijih događaja tokom Velike nedelje u Sevilji (Semana Santa).

Održivost:
Bazilika i njeno okruženje koriste energetski efikasna rešenja, uključujući modernu rasvetu i regulaciju temperature. Tokom Velike nedelje, kada stotine hiljada ljudi dolazi u grad, Sevilja uvodi posebne linije javnog prevoza, smanjujući tako saobraćaj vozila. Bratstvo Macarena takođe organizuje socijalne programe, pomažući siromašnima i ugroženima – dajući primer i u društvenoj dimenziji održivosti.

Čikšomljo (Sekeljska oblast, Rumunija)

Čikšomljo nije samo srce verskog turizma, već je i integralni deo kulturnog i društvenog života grada Čikserede. Tokom hodočašća za Duhove, ovde dolaze stotine hiljada ljudi, ali region tokom cele godine nudi bogatu turističku ponudu: planinarenje, lokalnu gastronomiju – poput autentičnih ukusa sekeljske kuhinje – kao i manifestacije koje čuvaju tradiciju. Čiksereda sve više pažnje posvećuje održivosti: razvojem javnog prevoza i promocijom lokalnih proizvoda nastoji da smanji ekološki otisak turizma. Tako, pored verskih i kulturnih iskustava, grad i njegova okolina postaju privlačna destinacija i za odgovorne putnike.

Istorija svetilišta:
Franjevački manastir i crkva u Čikšomlju izgrađeni su u 15. veku i već tada su bili značajno mesto hodočašća: vernici iz okoline redovno su dolazili da se mole Devici Mariji Pomoćnici. Mesto je steklo poseban značaj 1567. godine, kada je erdeljski knez Janoš Žigmond pokušao da nametne prelazak na protestantsku veru i poslao vojsku da slomi katoličke Sekelje. Međutim, Sekelji su se okupili u planinama Čikšomlja, moleći za zaštitu Device Marije, i pobedili kneževu vojsku. Vernici su pobedu pripisali Marijinom zagovoru i zavetovali se da će se svake godine za Duhove vraćati u svetilište. Tako je nastalo čikšomljsko hodočašće, koje je i danas najveće hodočašće na mađarskom jeziku u Karpatskom basenu.

Istorija statue Device Marije:
Kasnogotička statua „Čikšomljojska Devica Marija Pomoćnica” iz 16. veka, visoka preko dva metra, jedna je od najvećih hodočasničkih statua u Evropi. Vernici je smatraju čudotvornom: uz nju su vezana isceljenja, uslišane molitve i istorijski opstanak sekeljske zajednice.

Čikšomljo (Sekeljska oblast, Rumunija)

Održivost:
Tokom hodočašća za Duhove, kada dolazi više stotina hiljada hodočasnika, organizatori posebnu pažnju posvećuju održivosti: postavljaju punktove za prikupljanje otpada, podstiču korišćenje javnog prevoza i uključuju veliki broj lokalnih volontera u organizaciju događaja. Tako, pored verske tradicije, zaštita životne sredine i društvena odgovornost takođe dolaze u prvi plan.

Marijaradna (Banat, Rumunija)

Smeštena u dolini Mureša, Marijaradna je jedno od najvažnijih marijanskih svetilišta u Transilvaniji, koje vekovima privlači hodočasnike i ljubitelje kulture. Barokna crkva i franjevački manastir nisu samo sakralni centri, već i značajni primeri arhitekture. Posetioci, pored verskih iskustava, mogu da istraže prirodne lepote doline Mureša i lokalnu gastronomiju. Tokom poslednjih godina, renoviranja su uključivala energetski efikasna rešenja i saradnju sa lokalnom zajednicom, čime je ojačan održivi turizam, pa svetilište istovremeno čuva nasleđe prošlosti i promoviše odgovoran pristup budućnosti.

Istorija svetilišta:
Od 17. veka, katolici iz okoline dolazili su u Marijaradnu na molitvu, a franjevci su ubrzo osnovali manastir. U 18. veku, uz podršku Marije Terezije, izgrađena je velika barokna crkva, koja je postala jedan od najvažnijih verskih centara Banata. Svetilište je kroz istoriju više puta bilo ugroženo ratovima, ali su ga vernici uvek obnavljali.

Istorija slike Device Marije:
Poreklo hodočašća vezuje se za sliku Device Marije iz 17. veka, koja je čudesno preživela turski napad. Prema predanju, crkva je zapaljena, ali je sveta slika ostala netaknuta u plamenu. Ovo čudo pokrenulo je marijansku pobožnost u Marijaradni, a vernici vekovima traže utehu, isceljenje i zagovor pred ovom slikom.

Marijaradna (Banat, Rumunija)

Istorijski kontekst:
Značaj Marijaradne dodatno je porastao u 18. veku, kada su habsburški vladari, nakon turske okupacije, podržali obnovu katolicizma u Banatu. Crkva i manastir postali su ne samo verski centar, već i kulturno i obrazovno središte regiona.

Održivost:
Tokom poslednjih godina, renoviranja su uključivala instalaciju energetski efikasnih sistema, dok su u radu crkve i manastira prioritet postale mere za smanjenje ekološkog uticaja. Hodočašća se pažljivo organizuju: uključivanjem lokalnih pružalaca usluga obezbeđuje se smeštaj i ishrana za goste, čime se jača ekonomija regiona i sposobnost zajednice za samoodržanje.

Marijabistrica (Hrvatska)

Hrvatsko nacionalno svetište, gde se nalazi čuvena statua crne Device Marije i bazilika izgrađena oko nje, vekovima je centar hrvatskog katoličkog identiteta. Pored verskog iskustva, hodočasnici mogu uživati u slikovitom pejzažu Zagorja, lokalnim vinima i gastronomiji, kao i tradicionalnom zanatstvu. 

Istorija svetilišta:
Marijabistrica igra ključnu ulogu u hrvatskom katolicizmu od 16. veka. Tokom turske okupacije, mesto je postalo simbol očuvanja vere i identiteta. U 19. i 20. veku, svetište je dobilo nacionalni značaj, a posetili su ga mnogi hrvatski biskupi, kao i papa Jovan Pavle II.

Istorija statue Device Marije:
Čuvena statua crne Device Marije izrađena je u 15. veku. Tokom turske opasnosti, župnik ju je sakrio kako bi je zaštitio od uništenja, ali prema predanju, statua se nekoliko puta čudesno pojavila iz svog skrovišta. Ovo „vraćanje“ čudo učinilo je svetište jednim od najsvetijih mesta za hrvatski narod. Tokom vekova, uz statuu su vezane brojne uslišane molitve i isceljenja, zbog čega je vernici i danas okružuju zahvalnim pločama i darovima.

Istorijski kontekst:
Papa Pije XI proglasio je Marijabistricu nacionalnim svetištem 1923. godine, čime je priznao njen značaj za celu zemlju. Papa Jovan Pavle II posetio je svetište 1984. godine i dodatno učvrstio kult statue Device Marije, koja i danas predstavlja centralni element duhovnog života Hrvatske.

Marijabistrica (Hrvatska)

Održivost:
Organizacija hodočašća stavlja veliki naglasak na uključivanje lokalne zajednice: hodočasnici se smeštaju u porodičnim pansionima, konzumiraju lokalnu hranu i kupuju rukotvorine. Opština takođe podržava ekološki prihvatljiva rešenja u oblasti prevoza, poput razvoja biciklističkih staza i uvođenja zajedničkih autobusa tokom velikih hodočašća, kako bi se smanjio saobraćaj motornih vozila.

Mátraverebély-Szentkút (Mađarska)

Svetište Szentkút je nacionalno svetilište Mađarske i deo Novohrad–Nógrád UNESCO Globalnog Geoparka. Posebno geološko nasleđe ovog područja – kraški izvori, stenske formacije, edukativne staze – pruža brojne geoturističke programe, čineći ovo mesto atraktivnim ne samo za duhovna iskustva, već i za ljubitelje prirode i ekoturizma. U hodočasničkom restoranu svetilišta nude se GEOfood jela pripremljena od lokalnih sastojaka, povezujući verska i gastronomska iskustva sa održivim turizmom.

Koje legende su vezane za ovo svetilište? 

O poreklu izvora u Szentkútu sačuvano je nekoliko legendi:

  • Vizija pastira: Prema tradiciji, u 12. veku pastiru se ukazala Devica Marija, a na mestu gde je stajala izbio je izvor. Uz ovu vodu vezuju se brojna isceljenja i čuda, a ime svetilišta potiče upravo od ovog izvora.

  • Legenda o kralju Ladislavu: Druga tradicija kaže da je kralj Ladislav, bežeći od Kumana kroz šume Matre, osetio žeđ i udario mačem o stenu, iz koje je potekao izvor. Ovaj izvor postao je centar hodočašća, a voda se i danas smatra lekovitom.

Mátraverebély-Szentkút (Mađarska)

Statua Device Marije i čuda:
Centralno blago svetilišta je barokna statua Device Marije iz 18. veka, uz koju su vezana brojna čudesna isceljenja i uslišane molitve. Prema izveštajima hodočasnika, zahvaljujući zagovoru Device Marije, bolesni su ozdravili, porodice su se pomirile, a beznadežne situacije su se neočekivano rešile. Statua je tako postala jedan od najjačih simbola duhovnog života paločkog kraja.

Posebnost statue je u tome što je „oblačiva Devica“, što znači da se njena odeća može menjati. Tradicija izrade odeće živi i danas: paločke žene šiju i vezu ukrašene haljine koje se prilagođavaju praznicima, hodočašćima ili liturgijskim periodima. Ovo je jedinstven spoj narodne pobožnosti i lokalne zanatske tradicije, u kojem se istovremeno izražavaju vera i identitet zajednice. Tradicija oblačenja statue nije samo versko, već i kulturno nasleđe koje se prenosi s generacije na generaciju.

Održivost:
Zahvaljujući razvoju svetilišta u poslednjim godinama, posebna pažnja posvećena je ekološkoj i društvenoj održivosti: koristi se obnovljiva energija, uvedena su rešenja za štednju vode, a hodočasnicima je obezbeđeno okruženje bez prepreka. Kroz GEOfood program, proizvodi lokalnih poljoprivrednika nalaze se na trpezama, podržavajući ekonomiju regiona. Geoturistički programi, edukativne staze i inicijative za očuvanje prirode jačaju duhovnu i ekološku dimenziju hodočašća.

Još vesti

Sve

Naši partneri